Ptice umiru pjevajući
Posljednji poziv za u pomoćNije naslov romana spisateljice Colleen McCullough, ali je naslov još jedne katastrofe koju smo svi zajedno prouzrokovali. Kako ne bi ispalo da samo pišemo globalno, idemo krenuti i pomesti kako bi rekli naši preci ispred svoji vrata.
U Hrvatskoj je zabilježeno više od 38.000 vrsta, no pretpostavlja se da ih živi više od 100.000. Tijekom 20. stoljeća kod nas je izumrlo barem nekoliko desetaka vrsta.
Među izumrlim biljkama valja spomenuti jabučki karanfil, vrstu kojoj je otok Jabuka bio jedini dom na svijetu. Među izumrlim sisavcima štakor sljepaš i šišmiš Meheljev potkovnjak. Izgubili smo i neke ptičje vrste: droplju, supa starješinu i crkavicu. Tu su i slatkovodne ribe, šest vrsta jesetrovki te gatačka gaovica, endemična slatkovodna riba koja je nastanjivala rijeku Ljutu u Konavoskom polju.
Najveća prijetnja izumiranju biljnih i životinjskih vrsta jest gubitak njezina staništa i komercijalna eksploatacija. Primjerice, atraktivni crveni koralj koji se koristi za izradu nakita postao je posljednjih godina ugrožen zbog pretjeranog i ilegalnog vađenja. Prema nekim informacijama, samo u jednoj godini na području srednjeg Jadrana ilegalno je izvađeno između dvije i četiri tone crvenog koralja.
Želim Vam reći koju konstataciju i globalno. Naime otprilike 10 milijuna tona smeća godišnje završi u svjetskim morima i oceanima. Plastika, odnosno plastični ambalažni otpad kao što su boce za piće i vrećice za jednokratnu uporabu, daleko je najčešća vrsta ostataka u morskom okolišu. Popis se nastavlja: oštećene ribarske mreže, užad, higijenski ulošci, tamponi, štapići za uši, kondomi, opušci, upaljači itd. Možete li vjerovati da kornjača koja se hrani meduzama pojede plastičnu vrećicu misleći da je njen obrok i tako ugine.
Jesu li ovo bile dovoljne činjenice da se pokrenemo i probudimo svijest o tome kolikovi utjecaj ima svatko od nas.
