Vatromet za kraj
Izumili smo atomsku bombu, ali niti jedan miš nikada ne bi izgradio mišolovkuGrandiozan naslov za sam kraj ili bolje rečeno početak kraja. Nuklearno oružje je oružje čija razorna snaga potječe od nuklearnih reakcija, bilo od nuklearne fisije ili od mnogo jače fuzije. Kao rezultat, čak i nuklearno oružje s relativno malim učinkom je značajno jače od najjačeg konvencionalnog eksploziva, takvo je oružje sposobno uništiti ili ozbiljno onesposobiti cijeli grad.
U povijesti ratovanja, nuklearna oružja korištena su samo dva puta, oba puta tijekom zadnjih dana Drugog svjetskog rata. Prvi događaj dogodio se ujutro 6. kolovoza 1945. godine, kada su SAD bacile uranijski eksplozivni uređaj čije je šifrirano ime bilo Little Boy ("mali dječak") na Japanski grad Hiroshimu. Drugi događaj odigrao se tri dana kasnije kada je plutonijski uređaj implozijskog tipa, koji je imao šifrirano ime Fat Man ("debeli čovjek"), bačen na grad Nagasaki.
Pitanje opravdanosti upotrebe ovih oružja, koja je rezultirala trenutnom smrću oko 100 000 do 200 000 pojedinaca (većinom civila), ali i još više naknadno od posljedica radijacije, bilo je i ostaje kontroverzno. Jedni su optuživali da su to bila nepotrebna djela masovnog ubijanja, dok su drugi tvrdili da su oni maksimalno smanjili žrtve na objema stranama tako što su ubrzali kraj rata.
Koliko god bili na trenutak empatični jer se to ipak dogodilo, ali daleko od nas i ne tiče nas se direktno, što bi rekli da Vam kažem da Vas se ipak tiče, više nego što smo mogli pomisliti. Koliko god mislili da smo daleko, povezani smo. Povezani smo oblacima, vjetrom, životinjama,…
Završit ću riječima Alberta Einsteina „Nijedan miš nije izumio mišolovku“.
