Zemlja bez Nas
Tražimo drugi planet a da ni ne čuvamo ovajNeobično je započeti pitanjem, ali jeste li se ikada zapitali kako bi Zemlja izgledala bez nas? Empatiju prema nazvat ću je našoj Zemlji razvila je moja Majka dok sam bio dijete. Odrastajući i formirajući se u osobu moja svijest je više i više rezonirala s mišlju da je jedna od mojih misija pobuditi svijest o njenoj zaštiti. Kažem pobuditi, ali ne i probuditi jer svi imamo u sebi empatiju prema Zemlji, samo smo je životnim putom malo zaboravili. Ne mogu zamisliti niti vjerovati da bi netko tako nešto učinio mišlju, a pri tome znajući kako smo kroz život samo u prolazu.
Trenutno se nalazimo u fazi gdje naši znanstvenici istražuju mogućnost života na drugom planetu, ne imajući na umu da bi zapravo bilo idealno pokušati sačuvati ovaj koji imamo. Zemlja koja je puna života, zelenila, vode, raznolike klime,…
Zamišljam i ponavljam pitanje s početka, kako bi to sve izgledalo. Kako bi izgledalo da sve preselimo, kakav bi to novi planet bio? U kakvom bi sjećanju bila naša Zemlja? Zamišljam nas u futurističkom odijelu kako stojimo u muzeju i iz neke apstraktne perspektive gledamo Zemlju.
Što bi vidjeli? Da li bi vidjeli kako se oporavlja bez nas, da su joj šume konačno odahnule. Vidimo li životinje ili su one samo uspomene? Da li su i one konačno predahnule, da li su vrste koje su na rubu nestanka obnovile svoje potomke. Što je s ledenjacima, klimom? Da li bi Zemlja zapravo postala idealan planet na koji bi se vratili dok i taj neki novi ne bi razorili? Da li bi Zemlju toliko povrijedili da nakon nas ne bi nikada bilo života. Ostaje još mnogo pitanja, na koja nadam se nećemo morati tražiti odgovore?
